Sharing is caring grupa je koja je postala sinonim razmjene, međutim poruka koja se krije iza te grupe prelazi granice pukog razmjenjivanja. U njihovu djelovanju naglasak je na kružnoj ekonomiji kao poveznici sa zaštitom okoliša. Iza svega se krije bitna misija, a tiče se sprječavanja nastanka otpada. Koliko su u toj želji uspješni saznali smo od Anamarije Prgomet, jedne od pokretačica grupe Sharing is caring i pobornice održivog življenja.
Koliko napora je bilo potrebno uložiti da biste stigli tu gdje ste sada?
Grupa je nastala sasvim slučajno na neobaveznoj kavi nakon jednog intervjua gdje je Anna, djevojka iz tima, spomenula kako bi bilo super napraviti aplikaciju gdje ljudi mogu dijeliti sve što više ne trebaju i na taj način smanjiti nastajanje otpada na odlagalištima. Ja sam odmah uzela mobitel u ruke i iskoristila besplatan alat – facebook. Ubrzo je grupa toliko narasla pa smo nazivu Sharing is caring dodali Zagreb i počeli otvarati grupe za ostale dijelove Hrvatske. Naša mreža broji oko 17 grupa i otprilike 60 000 korisnika. Na samim počecima nije bilo teško no s rastom broja članova je postajalo teže jer je potrebno administrirati tako veliku grupu gdje je često pritisak članova na administratore velik ali držimo se.
Kada ste pokretali taj virtualni projekt, koja je bila glavna ideja i jeste li se iznenadili time gdje ste stigli danas?
Glavna i temeljna ideja je sprječavanje nastanka otpada. Često ljudi misle da je grupa nastala samo humanitarnim ciljem, no nije tako. Iznenadili smo se gdje smo danas jer nismo očekivali toliki odaziv građana. Po uzoru na naše grupe su nastale i brojne druge u Hrvatskoj ali i regiji. Drago nam je da građani promišljaju o svojim stvarima na drugačiji način i poklanjanjem im daju novu uporabnu mogućnost.
Koliko članova grupa danas ima?
Zagrebačka grupa ima oko 40000 članova, a nakon nje je najveća SIC Rijeka s više od 7000. Ostale grupe imaju u prosjeku 3000 članova.
Možemo reći da ste svojim postojanjem indirektno postali i kritičar brze mode. Zašto brza moda, po vašem mišljenju, nije dobra kada je riječ o zagađenju okoliša?
Modna industrija je jedan od najvećih zagađivača okoliša počevši od uzgoja pamuka koji se tretira pesticidima, potrošnjom vode za njegov uzgoj, štetnim tretiranjem vlakana kemikalijama, proizvodnjom sintetičkih vlakana od kojih je najzastupljeniji poliester, otpuštanjem sintetičkih mikrovlakana pri pranju odjeće koji potom završavaju u okolišu, ali i nehumanim radnim uvjetima gdje se naša moderna odjeća proizvodi: u zemljama trećeg svijeta gdje žene i djeca nemaju izbora nego pristaju raditi kako bi zadovoljili osnovne životne uvjete, gdje nema dječjih niti ljudskih radnih prava, gdje se ne ulaže u zaštitu na radu pa nerijetko svjedočimo nesrećama poput urušavanja tvornice i sl. Sve to se krije iza najpoznatijih modnih brendova koje pronalazimo u trgovačkim centrima. Takvi brendovi najviše novca ulažu u marketing, a najmanje u one koji stvaraju odjeću. Međusobno se natječu tko će jeftinije prodati odjeću, ali iza toga stoji sve gore opisano: modnim kućama je najbitnije da pronađu najjeftiniju radnu snagu koja će se jeftino proizvesti, trajati najviše godinu dana nakon čega će biti spremna za – smeće.
Što biste rekli da je dodana vrijednost grupe?
Imam osjećaj da je to svakako međusobno povezivanje ljudi koje često preraste u prijateljstvo.
Zero waste lifestyle… što je i kako živjeti prema takvim principima?
Život bez otpada je predivna životna filozofija koja nas svakodnevno preobražava i obogaćuje. Iskorakom iz svojevrsne zone komfora mijenjamo svakodnevne navike zbog kojih smanjujemo nastanak otpada – to je život bez otpada. Nekada nije lako pronaći sve svakodnevno potrebne alternative, ali nije bitno živjeti savršen život bez otpada nego se nesag vršeno truditi da stvaramo manje otpada. Postoji pet pravila (5R) koji nam pritom pomažu: refuse, reduce, reuse, recycle i rot. Poanta je da što manje kupujemo, da iskoristimo resurse koje imamo umjesto da ih bacimo, da kompostiramo i, na kraju, recikliramo otpad koji ne možemo ponovno upotrijebiti. Uvijek savjetujem polaznicima mojih radionica da krenu malim koracima i postepeno uvode promjene koje njima osobno pašu.
Kako biste ukratko opisali poveznicu između grupe i razvoja održivog okoliša?
Poveznica između grupe i razvoja održivog okoliša je svakako kružna ekonomija. Hrvatima je ispod časti kupovati rabljene uporabne predmete, pogotovo kada je u pitanju odjeća. Tako odgajaju i svoju djecu. Uloga naše zajednice je da mijenja konzumerističku svijest građana jer na taj način utječemo na smanjenje nastanka otpada, produljenje vijeka predmeta, zeleniji planet, ali i na buduće generacije koje će ostati nakon nas.