U 2019. godini na odlagališta je odloženo 64 posto od ukupne količine proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće (proizvodnog i komunalnog). Jedan postotak postao je  ipak i vrijedan resurs u promicanju koncepta cirkularne ekonomije, tako nas veseli što svjedočimo brojci od 20 posto oporabljenog otpadnog tekstila i obuće.

Odvajanje je bez daljnjega ono što svatko od nas može učiniti za zaštitu okoliša i očuvanje prirodnih resursa. Navike se mijenjanju, no još uvijek se postavlja pitanje koliko je čovjeku potrebno da ustukne pred dobrom namjerom. Nekoliko je perspektiva, a jedna od onih zbog koje stvari i ne idu uvijek po planu, jest i čovjekova potreba da prati trendove, izgleda ‘lijepo’ i živi u skladu s novitetima koji su rezultat svakojake društvene propagande. Tako se stvara začarani krug. Onaj gdje tekstilna industrija proizvodi, a čovjek koristi. Korišteno ne odvaja te se tako ono što je vrijedan resurs cirkularne ekonomije zapravo baca.

Takvi negativni trendovi nisu zaobišli ni Hrvatsku, no čini se kako se situacija, dapače puževim koracima, ipak mijenja. Ukupno proizvedeni otpadni tekstil i otpadna odjeća iz godine u godinu rastu za manje od 1 posto. S obzirom na to da rast ipak postoji, na prvu se čini da taj podatak ne predstavlja svjetlu budućnost. S druge strane, važno je napomenuti kako se prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Zavoda za zaštitu okoliša i prirode količina ukupno odvojenog otpadnog tekstila i otpadne obuće 2019. godine popela na 12.060,91 tona u odnosu na prethodno mjerenu 2018. Tada je taj broj iznosio 10.362,79 tona. Zato možemo reći da stvari nisu samo crne, a s pogledom između te dvije varijable jasno je da svojevrsni rast ipak postoji te da edukacija ima neki značaj.

Put oporabe je dobar put

Naravno, ne smijemo zaboraviti da je i dalje odvojeno sakupljeno manje od 20 posto ukupne količine proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće.

  Najveće količine otpadnog tekstila i otpadne obuće još uvijek završavaju u miješanom komunalnom otpadu ili glomaznom otpadu. Upravo zbog toga se ne izdvajaju, nego odlažu na odlagališta koja doprinose zagađenju okoliša.

U 2019. godini na odlagališta je odloženo 64 posto od ukupne količine proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće (proizvodnog i komunalnog).Jedan postotak postao je  ipak i vrijedan resurs u promicanju koncepta cirkularne ekonomije, tako nas veseli što svjedočimo brojci od 20 posto oporabljenog otpadnog tekstila i obuće. Od toga je 13 posto finalnim postupcima oporabljeno upravo u Hrvatskoj, a 7 posto u inozemstvu. U tom maniru vidi se kako postoji shvaćanje da je tekstil resurs koji nepotrebno bacamo, a koji ima mogućnost recikliranja i ponovne upotrebe. To je priča koju u budućnosti želimo vidjeti kao normalno stanje stvari, a ne iznimku.

Jedna od generacija koja će iznijeti promjene su mladi

Upravo vođeni tom mišlju razgovarali smo s 24-godišnjom novinarkom i aktivisticom Majom Krištafor. Ona odvaja već nekoliko godina, a iako zvuči kao klišej, svojim primjerom želi biti promjena koju želi vidjeti u svijetu.

”Svjesna sam da je tekstilna industrija jedan od najvećih zagađivača na svijetu, a upravo kako bih smanjila tu negativnu posljedicu nastojim kupovati u second hand dućanima. Jedan dio doniram i prodajem, a sve što se može reciklirati, na koncu i recikliram”, rekla je Maja Krištafor.

S Majom se slaže i 28-godišnji ekonomist Josip Cirak. Kako ističe, promjene kreću od nas samih, a ono što u cijelom tom procesu moramo osvjestiti je dugoročna isplativost.

”Smatram da svatko ima neki razlog zašto bi mogao odvajati. Tu nastupa edukacija koja, po mojem mišljenju, ne bi trebala biti generička. Svatko u tom procesu mora doživjeti ono ”Aha”. Moj razlog je jednostavan – dugoročno to vidim kao mali čin podupiranja ekonomije i zdravijeg života”, dodao je Josip Cirak.

Edukacija kao ključ

Na račun spomenute edukacije, ne smijemo zaboraviti ni jedinice lokalne samouprave. Kao rezultat isporuke spremnika za odvojeno sakupljanje u sklopu javnog poziva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, u 2018. godini došlo je do porasta odvojenog sakupljanja od strane jedinica lokalne samouprave. Za razliku od 2018. kada je njih 28 posto osiguralo spremnike za odvojeno sakupljanje, u 2019. bilježio se porast, a prema zadnjim podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, čak 55 posto JLS osiguralo je spremnike za odvojeno sakupljanje.

Takvi koraci samo su dijelom aktivnosti koje mogu potaknuti promjene u kulturi ponašanja lokalnog stanovništva. Ništa ne dolazi po noći, a bilo da je riječ o ponašanjima pojedinaca kao što su Maja ili Josip, ili pak jedinica lokalno samouprave, važno je napomenuti da svi oni imaju snažan doprinos u promjeni svijesti i ostvarenju najvažnijih ciljeva za komunalni otpad.

Nitko nije manje važan, a samo ”kad se male ruke slože” promjene se mogu i desiti.

Imate dodatnih pitanja?
Naišli ste na nepravilnosti u tekstu?
Javite nam se na info@oro.hr!

Image by Mircea Ploscar from Pixabay