Kada si odlučila pokrenuti ovu inicijativu i čime si se tada vodila?

Činjenica da mi je virus srušio čitavo poslovanje mi je bila šamar u lice i to me natjeralo da  detaljno preispitam, čime se ja to uopće bavim te da shvatim koliko je u biti to nevažna stavka u nekoj hijerarhiji vrijednosti za čovječanstvo. Mislim da me i potres dodatno osvijestio. Od te spoznaje, poželjela sam raditi nešto vrijedno za ljudski rod, nešto gdje mogu učiniti neku razliku… Ekologija me uvijek zanimala, plastika zgražavala i otkad su postavljeni spremnici, ja odvajam otpad. U tom procesu odvajanja polovicu ambalaže, tj. otpada s kojim sam se susretala kroz dan, nisam znala kako pravilno sortirati, ali nažalost nikada baš nisam imala vremena da malo pretražujem na tu temu. A onda mi je zaustavljanje turizma otvorilo vrijeme i tad sam konačno krenula u istraživanje informacija o pravilnom odvajanju otpada…

Došla sam do saznanja kako postoje određene upute, ali te upute koje gradovi/općine daju građanima su uglavnom samo nabrojene u paragrafe, ne odnose se na pojedinačne tipove ambalaže, više kao skupine, a u današnjem konzumerizmu postoje razne vrste pakiranja samo za jedan tip proizvoda. Isto tako svaki grad/općina ima svoje upute, tako ako slučajno građanin pročita informaciju na nekom portalu, a u njoj se izričito nije navelo da se radi o gradu Varaždinu, to može biti kriva informacija ako ste vi recimo građanin Zagreba. Isto tako, u cijelom procesu istraživanja sam shvatila kako krucijalno nedostaje ta kratka praktična informacija koju svi preferiramo ovih dana – sve to me dovelo do otvaranja profila Ja Bolji Građanin te kreaciju jednostavnih, kratkih i direktnih uputa za odvajanje otpada.

Koja ideja se krije iza inicijative Ja bolji građanin? Koja se poruka šalje?

Ideja je praktično informirati i educirati o društveno odgovornom ponašanju pojedinca-građanina u svrhu kružne ekonomije koja je podloga boljeg društva za sve.

Tako, moja glavna poruka je da je edukacija apsolutno ključna. Građani trebaju znati da je svaka promjena u našem ponašanju s otpadom, ma koliko nam se činila mala, pomak na bolje i iznimno je važna za opstanak života na planetu. Naime, vrjednije je da imamo 10 osoba koji čine te stalne male pomake na bolje, nego jednu osobu koja živi zero waste.

Tko je u tom slučaju taj “bolji građanin”?

Onaj koji je počeo donositi informirane odluke i time postao svjestan svoje odgovornosti prema društvu, lokalnoj zajednici, ekosustavima planeta i budućim generacijama. Moja inicijativa se obraća pojedincu, građaninu, jer kružna ekonomija započinje s našim odvajanjem. Poruku koju konstantno provlačim jest da smo ti i ja taj proizvod kupili, isti taj proizvod ima ambalažu, kada ta ambalaža postane otpad, ti i ja smo za istu opet odgovorni. Kada shvatiš tu odgovornost onda se započneš i educirati, s edukacijom stječeš nova znanja, nova znanja dijeliš s drugima, tako ta spoznaja odgovornosti kreira jedan vrlo pozitivan lanac…

Jesi li razmišljala o ciljanoj skupini, kome poruku pokušavaš namijeniti?

U samome startu sam se samo vodila mišlju kako je meni cijela tematika izuzetno zanimljiva, ali i da sigurno mora biti drugih par ljudi, koji se kao i ja svaki dan pitaju kud s određenom vrstom ambalaže kod odvajanja.

Ali inače veliki blagoslov ovog projekta je taj da su ciljana skupina svi građani Republike Hrvatske, svih dobnih skupina, bez obzira na mjesto stanovanja, jer su sve generacije dužne odvajati otpad. Jasno je kako sada to svi ne rade, ali stopa postotka odvojenog otpada je u stalnom rastu, tako to bi se to trebalo odražavati i na mojim profilima. A kada se mješoviti otpad počne naplaćivati po vrećici, moja će ciljana skupina postati još zainteresiranija jer će tada većina biti primorana razdvajati otpad,

Glavna vrijednost vidi se u edukaciji. Koja je poruka sadržaja?

Visoka razina neinformiranosti građana o cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom i vlastitoj ulozi u istome je dovela do toga da je stav o otpadu generalno jako negativan. Taj stav je prvo što trebamo mijenjati. Pothitno sve društvene skupine trebaju prestati otpad doživljavati kao problem koji netko drugi treba riješiti. Vijest kako Čistoća stavlja sav odvojeni otpad u isti kamion preplavi medije, demanti i dokaz kako to nije istina se prenesu u dva retka. Senzacionalizam nije način kako prenositi vijesti o ovoj tematici jer to čini ogromnu štetu. Edukaciju treba ubaciti u petu brzinu, letke zamijeniti socijalnim medijima gdje se ljudi sada primarno educiraju, jer zbilja je 5 do 12. Isto tako, mislim da u edukaciji ljude treba često podsjetiti na tu društvenu i osobnu korist od odvajanja otpada/recikliranja. Tu leži taj lijepi osjećaj da se čini nešto dobro za zaštitu okoliša, sadašnje i buduće generacije.

Trebalo bi naglašavati i pozitivne efekte koji su već postignuti. Sjećate se kako su staklenički plinovi jedno vrijeme bili stalno spominjani, a recimo podatak Europske agencija za okoliš (EEA) koji govori da je EU od 1990. do 2018. smanjila emisije stakleničkih plinova za 23,2 posto, gotovo pa nitko ne zna. Ni to naravno nije dostatno, ali je svakako veliki napredak. U protekloj godini se u Hrvatskoj u sustavu povratne naknade uspješno recikliralo 99% odvojenih PET boca te preko 85% aluminijskih limenki. To su informacije koje su važne jer govore građanima kako promišljenim i odgovornim postupanjem oni direktno utječu na ispunjavanje ciljeva u očuvanju okoliša.

Imate dodatnih pitanja?
Naišli ste na nepravilnosti u tekstu?
Javite nam se na info@oro.hr!

Foto – naslovna: Studio Jeka, Marko Čordaš

Koliko napora je bilo potrebno uložiti da biste stigli tu gdje ste sada?

Grupa je nastala sasvim slučajno na neobaveznoj kavi nakon jednog intervjua gdje je Anna, djevojka iz tima, spomenula kako bi bilo super napraviti aplikaciju gdje ljudi mogu dijeliti sve što više ne trebaju i na taj način smanjiti nastajanje otpada na odlagalištima. Ja sam odmah uzela mobitel u ruke i iskoristila besplatan alat – facebook. Ubrzo je grupa toliko narasla pa smo nazivu Sharing is caring dodali Zagreb i počeli otvarati grupe za ostale dijelove Hrvatske. Naša mreža broji oko 17 grupa i otprilike 60 000 korisnika. Na samim počecima nije bilo teško no s rastom broja članova je postajalo teže jer je potrebno administrirati tako veliku grupu gdje je često pritisak članova na administratore velik ali držimo se.

Kada ste pokretali taj virtualni projekt, koja je bila glavna ideja i jeste li se iznenadili time gdje ste stigli danas?

Glavna i temeljna ideja je sprječavanje nastanka otpada. Često ljudi misle da je grupa nastala samo humanitarnim ciljem, no nije tako. Iznenadili smo se gdje smo danas jer nismo očekivali toliki odaziv građana. Po uzoru na naše grupe su nastale i brojne druge u Hrvatskoj ali i regiji. Drago nam je da građani promišljaju o svojim stvarima na drugačiji način i poklanjanjem im daju novu uporabnu mogućnost. 

Koliko članova grupa danas ima?

Zagrebačka grupa ima oko 40000 članova, a nakon nje je najveća SIC Rijeka s više od 7000. Ostale grupe imaju u prosjeku 3000 članova.

Možemo reći da ste svojim postojanjem indirektno postali i kritičar brze mode. Zašto brza moda, po vašem mišljenju, nije dobra kada je riječ o zagađenju okoliša?

Modna industrija je jedan od najvećih zagađivača okoliša počevši od uzgoja pamuka koji se tretira pesticidima, potrošnjom vode za njegov uzgoj, štetnim tretiranjem vlakana kemikalijama, proizvodnjom sintetičkih vlakana od kojih je najzastupljeniji poliester, otpuštanjem sintetičkih mikrovlakana pri pranju odjeće koji potom završavaju u okolišu, ali i nehumanim radnim uvjetima gdje se naša moderna odjeća proizvodi: u zemljama trećeg svijeta gdje žene i djeca nemaju izbora nego pristaju raditi kako bi zadovoljili osnovne životne uvjete, gdje nema dječjih niti ljudskih radnih prava, gdje se ne ulaže u zaštitu na radu pa nerijetko svjedočimo nesrećama poput urušavanja tvornice i sl. Sve to se krije iza najpoznatijih modnih brendova koje pronalazimo u trgovačkim centrima. Takvi brendovi najviše novca ulažu u marketing, a najmanje u one koji stvaraju odjeću. Međusobno se natječu tko će jeftinije prodati odjeću, ali iza toga stoji sve gore opisano: modnim kućama je najbitnije da pronađu najjeftiniju radnu snagu koja će se jeftino proizvesti, trajati najviše godinu dana nakon čega će biti spremna za – smeće.

Što biste rekli da je dodana vrijednost grupe? 

Imam osjećaj da je to svakako međusobno povezivanje ljudi koje često preraste u prijateljstvo. 

Zero waste lifestyle… što je i kako živjeti prema takvim principima?

Život bez otpada je predivna životna filozofija koja nas svakodnevno preobražava i obogaćuje. Iskorakom iz svojevrsne zone komfora mijenjamo svakodnevne navike zbog kojih smanjujemo nastanak otpada – to je život bez otpada. Nekada nije lako pronaći sve svakodnevno potrebne alternative, ali nije bitno živjeti savršen život bez otpada nego se nesag vršeno truditi da stvaramo manje otpada. Postoji pet pravila (5R) koji nam pritom pomažu: refuse, reduce, reuse, recycle i rot. Poanta je da što manje kupujemo, da iskoristimo resurse koje imamo umjesto da ih bacimo, da kompostiramo i, na kraju, recikliramo otpad koji ne možemo ponovno upotrijebiti. Uvijek savjetujem polaznicima mojih radionica da krenu malim koracima i postepeno uvode promjene koje njima osobno pašu. 

Kako biste ukratko opisali poveznicu između grupe i razvoja održivog okoliša?

Poveznica između grupe i razvoja održivog okoliša je svakako kružna ekonomija. Hrvatima je ispod časti kupovati rabljene uporabne predmete, pogotovo kada je u pitanju odjeća. Tako odgajaju i svoju djecu. Uloga naše zajednice je da mijenja konzumerističku svijest građana jer na taj način utječemo na smanjenje nastanka otpada, produljenje vijeka predmeta, zeleniji planet, ali i na buduće generacije koje će ostati nakon nas. 

Volontiranje je odličan način za pronalaženje novih perspektiva, preslagivanje prioriteta i stjecanje novih spoznaja. Svoje spoznaje o zagađenju okoliša proširila je i mlada ekonomistica iz Trogira Tena Ćorić, a njena aktivnost za takvo što bila je, ni manje ni više, nego spomenuto volontiranje. Da će mladi iznijeti promjene čuli smo toliko puta da je postalo svojevrsni klišej, a mladi poput Ćorić dokazuju da je način na koji ćemo se postaviti prema problemu, bitna karika u tome hoće li ta teza o mladima poslužiti svrsi.

Za održivi razvoj zainteresirala se još za studija Turizma kada se na predavanju kolegija ”Sustainable Tourism” susrela s raznim ekološkim i ekonomskim problemima, ali i načinima kako se isti mogu riješiti. Kasnije kroz svladavanje kolegija, kako nam objašnjava Ćorić, postala je senzibilnija na ono što vidi u okolišu, a razmišljanje o načinu na koji to može promijeniti postalo je dijelom njene svakodnevice.

”Uvijek sam voljela boraviti u prirodi, pogotovo šetajući mog psa Kyru. Počela sam sve više uočavati smeće u okolišu i nešto u meni je jednostavno proradilo. Sjetila sam se stranice na Instagramu naziva ”Čisteći Medvjedići”, koju sam tada taman zapratila… javila sam im se željom da počnem čistiti i odgovorio mi je Perica Štefan, osnivatelj inicijative, od kojeg sam dobila punu podršku”, započela je mlada ekonomistica i volonterka Tena Ćorić.

Da za promjenama treba samo krenuti, govori i činjenica da je samo četiri dana nakon javljanja održala prvu akciju Čistećih Medvjedića u Dalmaciji te se uskoro mogla pohvaliti i titulom koordinatorice Čiova/Trogira. Prvu akciju održala je 14.11.2020. u uvali Mavarčica na otoku Čiovu, a od tada je čistila na 9 akcija po Čiovu te u Splitu i Solinu. Ova aktivnost za nju je postala ritual, a subota dan u tjednu kada daje svoj širi doprinos za zaštitu okoliša.

Potrošačke navike

”Mislim da kroz skupljanje otpada preuzimam odgovornost prema prirodi i okolišu. To što radim je samo prvi korak tome da se nešto promijeni. Rijetko koji volonter ostane ravnodušan kada vidi količinu otpada i toga što sakupimo na kraju akcije. Živimo toliko brzim životima da smo prestali vidjeti što kroz takvu dinamiku uzrokujemo. Čišćenjem slušamo prirodu i kako nam govori da je moramo prestati trovati. Preplavljeni smo informacijama, a najbitniju ne možemo vidjeti vlastitim očima! Htjela bih osvijestiti ljude o ovoj bitnoj temi i pokazati da moramo početi djelovati”, objasnila je koordinatorica Čistećih Medvjedića za Čiovo/Trogir.

Iako je na terenu aktivna već neko vrijeme, neke stvari je iznova iznenađuju. Kako govori za ORO, u samo par minuta na plaži znaju sakupiti cijelu kanticu štapića za uši, a sasvim normalna pojava s kojom se susreće u šumama jesu i maramice te odbačeni prezervativi. Ono što vidi na terenu je i ustaljen obrazac ponašanja odbacivanja nečega što se može iznova iskoristiti ili jednostavno nije za odlaganje na otpad.

”Mislim da je glavni problem taj što smo previše fokusirani na nebitne, pogotovo materijalne stvari. Toliko toga konzumiramo da nam je bitnije nešto kupiti, nego razmisliti treba li nam to nešto zapravo. Umjesto da ponekad nešto više puta upotrijebimo, mi puno stvari odmah bacimo (pa kupimo novo). Kod bacanja ne obraćamo pažnju na to može li se taj materijal iskoristiti za nešto drugo. Svima je prioritet zadovoljiti neku kratkoročnu sreću konzumiranjem, umjesto dugoročnu sreću davanjem”, nadovezuje se naša sugovornica.

Iako je na potrošačke navike teško utjecati, uvijek treba krenuti od sebe. Svi mogu biti promjena koju žele vidjeti u svijetu, a u tu perspektivu svoj život stavila je i ova predana volonterka. Održivi okoliš za nju je ono što svatko zaslužuje, a u svojoj misiji ustrajala je i u trenucima kada se činilo da je u tome sama.

”Nažalost, u našoj maloj dalmatinskoj okolini puno ljudi se još uvijek boji pokazati inicijativu za nešto što, hajdemo reći, nije društveno komforno. No s vremenom se počela formirati etablirana ekipa u Trogiru, pa bih ovim putem pozdravila Juditu, Josipa, Marka, Magdalenu i Karlu. Hvala vam što skupa mijenjamo našu zajednicu na bolje!”, rekla je Ćorić.

Poslije nije opcija

Treba djelovati sada, kasnije nije uvijek dobra opcija. To je ono što volonterka Ćorić smatra ključnim u društvenom napretku, ali i ono što mladima treba biti misao vodilja ako su promjene ono što zaista žele.

”Kada si mlad često imaš osjećaj da je život pred tobom i da ćeš uvijek nešto moći  poduzeti kasnije. To je fatalno i htjela bih poručiti mladima da “poslije” nije opcija. Ne samo što se tiče zaštite i brige za okoliš, već za sve životne situacije. Moramo naučiti da prebacivanje odgovornosti i obaveza za kasnije nije solucija, nego dio problema”, zaključila je koordinatorica Čistećih Medvjedića za Čiovo i Trogir Tena Ćorić.

Imate dodatnih pitanja?
Naišli ste na nepravilnosti u tekstu?
Javite nam se na info@oro.hr!